Connect with us

Medicina

Opsesivno praćenje tragedija stvara traume

Poslije bombaškog napada tijekom Bostonskog maratona 2013. i nakon napada 2016. na noćni klub u floridskom Orlandu, istraživači su u više navrata anketirali oko 4000 odraslih Amerikanaca koji nisu bili uključeni u događaje.

“Ustanovili smo da su se kod pojedinaca koji su gotovo neprekidno pratili više medijskih sadržaja povezanih s bombaškim napadima češće razvili simptomi posttraumatskog stresa, kao i strah od potencijalnih negativnih događaja u budućnosti. Što su intenzivnije pratili medijski popraćene događaje nakon masakra u noćnom klubu u Orlandu, bili su uznemireniji”, rekla je autorica studije Roxane Cohen Silver sa Sveučilišta Kalifornija u Irvineu.

Ranija istraživanja upućivala su na to da ljude privlače izvještaji o traumatičnim događajima jer je to način da ih shvate i da se suoče sa stresom, no studija znanstvenika s kalifornijskog sveučilišta ukazuje na to da se takvo praćenje događaja pojedincima “može obiti o glavu”.

Znanstvenici su ustanovili da opetovano izlaganje eksplicitnom sadržaju koje uključuje nasilje može pojačati strah od nekih događaja koji tek slijede, a to pak potiče pojedinca da nastavi pratiti medijske izvještaje o idućem bombaškom napadu, pucnjavi ili prirodnoj katastrofi.

Ljudi su posebno osjetljivi na začarani krug loših vijesti ako su i osobno iskusili nasilje ili ako im je ranije dijagnosticiran neki mentalni poremećaj, smatraju američki znanstvenici.


Foto: Youtube

“Možda će to biti teško postići, no neke osobe jednostavno moraju prestati pratiti vijesti”, smatra Ziming Xuan iz Škole javnog zdravlja Sveučilišta u Bostonu.

“Ne znamo koliko je stresnih informacija kojem pojedincu previše, no kada prateći vijesti shvatite da osjećate nelagodu, nemojte im se više izlagati, jednostavno ih prestanite pratiti ili porazgovarajte s nekim tko vam može pomoći”, kaže Xuan, koji nije sudjelovao u studiji. Dodaje da je ovaj savjet “možda i značajniji kada su posrijedi djeca i mladi, koji su češće izloženi društvenim mrežama”, a isto se odnosi i na osobe koje boluju od PTSP-a.

“Ne možemo izjednačiti sve medije, no količina stresa koju pojedinci proživljavaju često ovisi o tomu na koji im se način prezentiraju informacije”, smatra Aaron Kivisto, psiholog sa Sveučilišta u Indianapolisu. “Velika je razlika u načinu na koji različiti mediji izvješćuju o istom događaju, a posljedice u nekim slučajevima mogu biti traumatične za konzumenta informacija.”

“I dok većina medija nastoji ublažiti realno stanje kada je nasilje posrijedi, osobe koje informacije dobivaju putem društvenih mreža i interneta nesvjesno se samo jednim klikom mogu traumatizirati”, smatra Kivisto.

“Primjerice, u sklopu nedavnoga medijskog praćenja događaja u Christchurchu emitiran je videozapis koji je snimio napadač i ubojica. I bio je dostupan svima koji se služe internetom. Terorističke grupe poput ISIS-a već godinama distribuiraju svoje videozapise. Gledatelji u takvim situacijama moraju biti na oprezu kako bi, zbog vlastite znatiželje izbjegli nehotično izlaganje traumi”, savjetuje Kivisto.

Izvor

Continue Reading
Advertisement

Trending