Connect with us

Budućnost

Vodena apokalipsa: Svi gradovi na obali će nestati

Znanstvenici upozoravaju: Svaki priobalni grad bit će izbrisan s lica zemlje
Na Antarktici dva ledenjaka odlučuju o sudbini čovječanstva. Imena Pine Island Bay i Thwaites Ice Tongue ova dva ledenjaka veća od površine Teksasa već milenijima klize u Amundsenovo more.

“Pitanje nije hoće li se Pine i Thwaites otopiti, već kada”, piše u svom znanstvenom istraživanju Eric Holhaus.

Riječ je o dva najveća ledenjaka koja se ujedno i najbrže otapaju i koje su neki znanstvenici prozvali ‘jahačima apokalipse’. Njihovo otapanje označava dizanje razine mora za gotovo tri metra.

Metri su to koji će potopiti baš svaki obalni grad na planeti, i zato je od vitalne važnosti što točnije prognozirati kojom će se brzinom otapati. “Dno oceana sve je dublje što je bliže središtu ovog djela Antarktike, tako da svaki ledenjak koji se odlomi ‘ogoli’ sve višlje i višlje klisure. Led postaje tako težak da klisure ne mogu podržavati vlastitu težinu, a jednom kada se krenu ‘mrviti’ destrukcija je nepovratna”, prognozira Holhaus.

“Led ima svoju točku pucanja, i sasvim će sigurno kolabirati kad klisure dosegnu određenu visinu. Nama je najvažnije znati koliko će se to brzo događati, a do sada se pokazalo kako se sve zbiva brže od onog što smo prognozirali. Ono što će se na kraju dogoditi jest da će se odlamati ‘komadi’ veličine Kipa slobode i padati na dubinu, ili visinu, Empire State zgrade”, kaže Kristin Poinar, glaciologinja iz NASA-e. Postoje više vrste leda i više tipova posljedica koje za sobom nose. Plutajući led koji zimi prekrije Arktik najmanje je problematičan, baš kao i led koji pluta u vašoj čaši i, na stalnoj temperaturi, ne diže razinu tekućine. Led ‘privezan’ na kontinent s druge strane svojim otapanjem dodaje radikalno mnogo volumena već postojećim oceanima, i visina mora raste. Antarktika je površinom kao pola Afrike, a pokriva ju led debeo više od 800 metara. Sada kada ugljični dioksid ‘hvata’ više topline u atmosferi i zagrijava planet, nekada postojeći balans više nije na mjestu

U slučaju najcrnijeg scenarija već za pedeset godina Pine Island i Thwaites mogli bi se otopiti a njih bi slijedila vojska ledenjaka koji bi samo ‘klizali’ s obale Antarktika. Znanstvenici DeConto i Pollard razvili su model koji pokazuje da je oslobađanje golemih količina leda (dakle i vode) potpuno neizbježno, kao i mnogo veće podizanje mora nego što smo ranije mislili. Neki klimatolozi koji se time bave ne slažu se s dosadašnjim izračunima, te smatraju da je ovaj ‘crni scenarij’ pretjeran. Slažu se kako je najvažnije osmisliti što pametniji i točniji model koji će nam pomoći da ‘predvidimo’ budućnost i pripremimo se na sve što promijena klime i dizanje razine mora sa sobom nosi, no i da je riječ o nestabilnom sustavu koji ovisi o milijun, ponekad nepredvidljivih, faktora.

“Znamo da je jeftinije krenuti sa zaštitom gradova poput Houstona, Venecije, New Yorka i New Orleansa, nego sa saniranjem posljedica poplava. Najveći su problem teritoriji poput Marshallovih otoka koji će, čini se neizbježno, biti izbrisani s lica zemlje. U najgorem slučaju, ako more nabuja tri metra, možemo zaboraviti na Floridu, uragani poput Sandy područje gdje je nekada bio New York pogađali bi dva puta mjesečno, a samo utjecaj mjeseca bio bi dovoljan da imamo neprestane plimne valove. Tome nadodajte stotine milijuna izbjeglica, čiji domovi će biti pod vodom. Moramo biti pesimistični, moramo raditi, mijenjati svijet na bolje no ne smijemo si dopustiti diskurs u kojem smo se već pomirili s time da je apokalipsa neizbježna”, kaže Tamsin Edwards za The Guardian.

Izvor

Continue Reading
Advertisement

Trending